Tradicionalni model mirovinskog osiguranja u Filipinima, koji se temelji na podršci djece, sve je manje održiv zbog produljenog životnog vijeka i smanjenog broja djece. Manji broj radno sposobnih osoba suočava se s većim brojem umirovljenika, što utječe na državne mirovinske sustave, troškove zdravstvene zaštite i tržište rada.