Derinkuyu, golemi podzemni grad u turskoj regiji Kapadokija, prostire se više od osamdeset i pet metara pod površinom i obuhvaća osamnaest razina tunela u kojima je na vrhuncu živjelo gotovo dvadeset tisuća ljudi. Grad je napušten tek u 1920-ima, a ponovno je otkriven 1963. godine kada je lokalni stanovnik primijetio da mu nestaju kokoši kroz mali procjep u zidu kuće. Nakon otkrića započela su iskapanja koja su razotkrila mrežu stanova, skladišta, škola i kapelicu, a 1985. godine cijela je regija uvrštena na UNESCO‑ov popis svjetske baštine.