Masovne migracije ugroženih bogong leptira u Australiji svake godine dostižu udaljenost od oko tisuću kilometara prema jugu, a svaka jedinka obavi to putovanje samo jednom u kratkom životnom vijeku. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature pokazalo je da se leptiri, uz sposobnost čitanja noćnog neba, oslanjaju i na Zemljino magnetsko polje kada je zvjezdano svjetlo nedostupno.
Studiju je vodio neuroetolog Eric Warrant sa švedskog Sveučilišta u Lundu, a tim je postavio svjetlosne zamke na planini Selwyn, otprilike 70 kilometara sjeverno od ljetnog skrovišta leptira u australskim Alpama. U tamnom laboratoriju bez magnetskih metala zarobljene su jedinke testirane u simulatoru leta unutar 3D Helmholtzove zavojnice koja je stvarala kontrolirano magnetsko polje.
Na temelju rezultata istraživači su zaključili da leptiri koriste geomagnetsko polje kao inklinacijski kompas za noćnu navigaciju na velike udaljenosti, pri čemu bi njihov senzor mogao djelovati mehanizmom radikalskih parova koji pokreće svjetlost, iako sam senzor još nije otkriven.

















































