Bobija je sedam godina, a četiri od te dobi provodi u zagrebačkom skloništu za nezbrinute životinje Dumovec. Godinama je živio u premalom boksu na lancu, zatrpan smećem, dok ga nije oduzela brižna djevojka i odvojila od vlasnika. Sklonište opisuje Bobija kao dobrog, stabilnog i veselog psa koji voli blizinu čovjeka i na povodcu lijepo hoda. Najveća mu je potreba da nađe dom u kojem će biti jedini pas, po mogućnosti u kući s dvorištem izvan grada.