Andean leaf‑eared mouse (Phyllotis vaccarum) nastanjuje najširi elevacijski raspon poznat za sisavce, od pustinjske obale sjevernog Čilea do vrhova Ande na oko 22 000 ft (6 700 m). Istraživači su analizirali cijeli genom 167 jedinki prikupljenih duž tog raspona i otkrili jedinstvenu kombinaciju metaboličkih i genetskih prilagodbi. Na visinama iznad 6 700 m kisika je manje od polovice onog na razini mora, a temperature su gotovo stalno ispod nule, što zahtijeva učinkovitu upotrebu kisika za proizvodnju topline. Visokogorske jedinke bolje održavaju termogenu sposobnost, tj. sposobnost generiranja tjelesne topline, od svojih nizinskih rođaka. Također su otkrili da njihovi skeletni mišići imaju veći kapacitet za proizvodnju energije unutar mitohondrija.