Studija objavljena u časopisu The International Journal of Robotics Research prvi put pokazala da se računalni vid može koristiti za procjenu brzine disanja pod vodom. Istraživanje je vodilo senior autor Junaed Sattar i glavni autor Demetrious Kutzke. Tim je koristio kameru autonomnog podvodnog vozila za praćenje vremena i učestalosti otpuštanja mjehurića iz regulatora, čime je izbjegao potrebu za fizičkim senzorima na ronilu. Kako je podvodni video često zamagljen, razvio je metod „fuzzy labelling“ koji je kombinirao ručno označene videookvire s audiozapisima izdisaja. Za testiranje je prikupio vizualne i audio podatke iz jezera Superior i Square Lake u Minnesoti te iz toplog otvorenog oceana u Karibima kod Barbadosa. Tijekom terenskih probija primijenio je platformu HREyes koja klasificira stanje ronilača u tri razine i upozorava na hiperventilaciju.