Umjetna inteligencija je korištena za dizajn sintetičkih RNA‑vođenih nukleaza koje mogu dosegnuti ili nadmašiti aktivnost prirodnih enzima. Istraživači su kombinirali model ESM‑IF1 s evolucijskim ograničenjima kako bi proizveli varijante TnpB‑a, nazvane SynTnpB‑i, te su ih testirali u bakterijskim, biljnih i ljudskih stanicama. Krio‑elektronska mikroskopija otkrila je nove stabilizirajuće interakcije na sučelju RNA‑DNA u najrazličitijim konformacijama. Rezultati pokazuju da mnogi AI‑dizajnirani nukleasi zadržavaju ili premašuju aktivnost prirodnih enzima.