Jugoslavenska narodna armija, predvođena srpskim i crnogorskim rezervistima i dragovoljcima, u točno šest sati ujutro 1. listopada 1991. godine započela je koordinirani napad na šire dubrovačko područje s kopna, mora i iz zraka. Agresorske snage broje više od trinaest tisuća dobro naoružanih vojnika i imale su namjeru potpuno osvojiti i odsjeći hrvatski jug od Prevlake do doline Neretve. U prvih nekoliko sati napada Dubrovnik je ostao bez električne energije, vode i telefonskih veza, a ratna mornarica uspostavila je pomorsku blokadu koja je grad potpuno izolirala. Prve neprijateljske granate pale su na povijesnu jezgru, gradsko središte, postrojenja u Gružu i civilnu infrastrukturu, dok su zračni napadi teško oštetili odašiljač na brdu Srđ i zračnu luku u Čilipima. Unatoč znatnoj podređenosti u broju i naoružanju, malobrojni hrvatski branitelji i dragovoljci organizirali su obranu u Konavlima, Župi dubrovačkoj, Primorju i samom gradu, čime je započela višemjesečna bitka koja je ostala zabilježena kao jedna od najtežih stranica Domovinskog rata.